Poziv. Početkom prosinca 2017. mr. don Željko Marić, rektor Nadbiskupskoga sjemeništa „Petar Barbarić“ u Travniku, pozvao je biskupa Ratka Perića iz Mostara da posjeti Stadlerovo Sjemenište, izgrađeno 1882. godine, i održi Predbožićnu rekolekciju. Dogovoreno za srijedu popodne i četvrtak dopodne, 13. i 14. prosinca. Zamolivši blagoslov nadbiskupa Vinka, Ordinarija, i zazvavši Božju pomoć, biskup sa suputnikom don Perom u srijedu povezuje, po kiši, Mostar - Jablanicu - Uskoplje - Novi Travnik - Travnik.
Srijeda, 17.00: Ispit savjesti u sjemenišnoj crkvi sv. Alojzija Gonzage. Nazočno je šezdesetak profesora, nastavnika i drugih djelatnika Katoličkoga školskog centra i, razumije se, sjemeništarci, među kojima i Andrej iz Šipovače, Mate iz Vinjana, Tomislav iz Bijeloga Polja i Stjepan iz Rotimlje. Ključ ispita srca: Isusova prispodoba o oholu i neskrušenu farizeju, prva prispodoba; te o poniznu i raskajanu cariniku u Hramu, druga. Gospodin uspoređuje duševni status židovskoga farizeja i židovskoga carinika. A sve nam to prenosi sv. Luka u šest redaka (18,9-14). Isus nas poučava tko je pred Bogom opravdan i velik, i koga treba nasljedovati, a tko neopravdan i nikakav, bez obzira na to što takav čovjek misli o sebi ili što ostali smrtnici misle o njemu, a čije ponašanje valja izbjegavati. Mjerilo ljudske vrijednosti daje Bog sudac, a ne čovjek nepravednik.
17.30: Ispovijed. Preostalo je oko 45 minuta za sakramentnu ispovijed nazočnih pred petoricom svećenika.
18.15: sv. Misu predvodi biskup u koncelebraciji s rektorom i prefektom don Predragom Ivandićem. U homiliji propovjednik govori o Isusovim teškim riječima i činjenicama: umoru, opterećenju, jarmu i bremenu, koje tište ljudska ramena, ali koje postaju lake i podnošljive ako se traži pomoć od Gospodina koji odmora i okrjepljuje ljudska srca. Zato njegovo breme – njegov zakon i križ – lako se nosi, a „jaram“ postaje „sladak“. On je primjer u krotkosti i pomoć u poniznosti (Mt 11,28-30). Tko je to kušao, to je i doživio; a tko u to ne vjeruje, teško će to ikada i doživjeti.
20.00: nakon večere, susret s hercegovačkim sjemeništarcima i razgovor o njihovu vladanju u sjemeništu i u školi, o studiju i o odnosu prema profesorima, odgojiteljima i suučenicima. Biskup ih potiče na ozbiljnije učenje jer su pozvani na uzvišeno zvanje kojemu treba odgovarati marljivije i iskrenije zalaganje. I čuvati zdravlje.
20.30: razgovor sa svim sjemeništarcima u kapelici, gdje su bili i poglavari. Primjer Alojzija Stepinca, koji je proveo dvije posljednje godine velike gimnazije u sjemeništu u Zagrebu pa dignut u vojsku 1916., u kojoj je služio za vrijeme Prvoga svjetskog rata tri godine. Vrativši se u Krašić 1919. nije nastavio studij na teologiji. Upisao agronomiju. Niti je redovito pohađao, niti je polagao. Napustio nakon prvoga semestra. Više zbunjen nego prosvijetljen s obzirom na izbor pravoga zvanja. Predzaručničko doba traje tri mjeseca, od svršetka prosinca 1923. do početka travnja 1924. Razmijenjeno je dvadesetak pisama između njega i Marije Horvat, kćeri Stepinčeva učitelja iz Krašića. Nisu se bili ni zaručili; ona je po savjesti odustala, ne smatrajući da bi mogli ići zajedno u životu. On se 1924., osam punih godina nakon mature, javlja u bogosloviju, pravo zvanje: sedam godina studija u Rimu (1924.-1931.), tri godine svećeništva u Zagrebu (1931.-1934.), tri godine biskupske službe kao koadjutora i dvadeset i tri godine nadbiskupske i metropolitske službe (1934.-1960.), od kojih pet godina u lepoglavskom zatvoru (1946.-1951.) i devet godina u krašićkom zatočeništvu na temelju montirane komunističke presude. Sjemeništarci postavljaju brojna pitanja. Neka im pomogne blaženi Alojzije, mučenik, koji je prošao i pobijedio brojne životne kušnje.
Četvrtak, 8.30 susret s poglavarima Sjemeništa: rektorom don Željkom, s prefektom don Predragom i duhovnikom don Đurom Arlovićem. Rektor prikazuje stanje u sjemeništu. Poglavari se nadaju skorašnjem vraćanju druge polovice sjemenišne zgrade, gdje bi se mogli formirati smjerovi strukovnih škola koji nedostaju Školskom centru. Priznaju da duh vremena, informatika, koju učenici imaju i kao predmet u školi, osobito računalo i mobitel, ne potiču na učenje, nego se učenici spotiču i odvlače od prave svrhe. Duhovna zvanja vidljivo opadaju. Više se javlja onih koji dolaze u bogosloviju iz vanjskih srednjih škola negoli iz malih sjemeništa. Valjalo bi da biskupi o tome progovore svojom javnom porukom, a i dekani kada budu imali svoj godišnji susret ovdje u Travniku.
11.00: sv. Misa za hodočasnike koji su ispunili sjemenišnu crkvu. Biskup prikazuje presvetu Euharistiju za sretan put beatifikacije časnoga sluge Božjega Petra Barbarića. Obrazlaže Isusovu prosudbu o sv. Ivanu Krstitelju (Mt 11,11-15), od kojega nema većega rođena od žene, gledano povijesno i biblijski tradicionalno. Tko je velik u očima Božjim? Onaj tko prihvaća božanska otkupiteljska mjerila svoga spasenja. Sinovi ovoga svijeta nekada daju naslov „veliki“ najvećim razbojnicima u povijesti, koji su rušili i uništavali carstva i kraljevstva. A Isus daje pravilo veličine ako je čovjek pobijedio sama sebe, svoje požude i strasti, a usmjerio se stazom Božjih zapovijedi. Biskup svima želi Božji blagoslov za preostali dio Došašća i dobru pripremu za Božićne blagdane.
Poslije objeda povratak u Mostar, uz pozdrav i blagoslov, preporučujući sve učitelje i učenike, sjemeništarce i poglavare u zagovor Sluge Božjega Josipa Stadlera, graditelja Sjemeništa, i časnoga Sluge, Naslovnika Školskoga centra, Petra iz Klobuka!
